Krivolov niko ne kažnjava

SARAJEVO, BANJALUKA - Sistem kažnjavanja krivolovaca još nije zaživio u praksi u BiH, a zbog široke rasprostranjenosti nezakonitog lova divljači i ribe gube se značajna novčana sredstva.
"Zakon o lovstvu FBiH je dobar, ali njegova primjena još nije počela. Niti imamo inspekcije, niti službe koje bi bile zadužene za praćenje krivolova", kaže Ivica Lučić, generalni sekretar Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Dodaje da lovočuvari često otkriju i prijave krivolovca, ali da je ogroman broj prijava koje sudska vlast nikada nije riješila.
Aleksandar Tamburić, lovac iz Novog Grada, kaže da je s kolegama došao sam do zaključka da država zahvaljujući krivolovu gubi ogromne pare, na stotine hiljada ako ne i milione maraka.
"Najviše me zabrinjava činjenica što rijetko čujem da je neko uhvaćen u krivolovu ili kažnjen zbog toga", navodi Tamburić.
Na ovo područje, dodaje, često dolaze lovci iz Italije, koji u lovu na ptice pjevice koriste elektronske vabilice koje su strogo zabranjene.
"Love jarebice, slavuje, šljuke i mnoge druge ptice koje na trpezama skupih restorana u Italiji dostižu cijenu i do nekoliko stotina evra", kaže Tamburić.
Kenan Voloder, sekretar Saveza lovačkih udruženja BiH, navodi kako su zakonom za krivolovce predviđene kazne od 1.000 do 20.000 KM.
Krivolov je prisutan i u ribarstvu, posebno u Jablanici. Kazne za ovaj krivolov su od 200 do 1.000 KM, ali u udruženjima ističu da krivolovci to mogu zaraditi za jednu noć.
Ćazim Arfadžan, predsjednik Udruženja sportskih ribolovaca "Glavatica" iz Jablanice, rekao je da je prošle godine protiv krivolovaca podneseno 15 prijava.
"Krivolovci su uglavnom iz Tuzle. Povezali su se s lokalnim stanovništvom, koje za njih lovi ribu. Krivolov u ribarstvu znatno bi bio smanjen da su kazne za krivolovce oštrije", kaže Arfadžan.
Nebojša Bjelica, predsjednik Lovačkog udruženja "Srndać" iz Nevesinja, ističe da lovci za cilj imaju druženje, ali i očuvanje životinjskog fonda, jer su prije svega ljubitelji prirode.
"Lovci bi najprije saradnjom između sebe, a potom sa policijom trebalo da rade na sprečavanju krivolova", kazao je Bjelica.
Stražarska služba Sportskog ribolovnog društva Banjaluka za sada na rijekama uspijeva da spriječi velike krivolovce koji love mrežama.
"Zabrinjava sve veći broj vikend krivolovaca, koji love na podvodnu mušicu koja je zabranjena", rekli su u ovoj službi.
U lov sa snajperom i bombama
Lovac Aleksandar Tamburić ističe da u krivolovu ne postoje pravila.
"Pravi lovac uvijek ima savjest, dok je kod krivolovaca ona nužno izostavljena. Tako oni u lov na divlju svinju idu sa snajperom, a na ribe bombama. To je javna tajna o kojoj niko neće da priča. Najžalosnije je to što oni love životinje koje su zaštićene zakonom i to radi mesa ili brze zarade, ponekad i zbog trofeja, a nerijetko iz čistog zadovoljstva", priča Tamburić.
U lovačkim i ribolovačkim udruženjima širom RS ističu da još veći problem predstavlja što su nesavjesni pojedinci doveli pojedine životinjske vrste na korak od izumiranja.

Odgoj i obuka pasa goniča

Posao se mora oraditi stručno i sa ljubavlju jer se samo na taj način može dobiti dobar pomoćnik u lovu.
Selekcija pasa goniča jeste prvi korak u formiranju dobrih pasa. Lovac se nalazi u situaciji da obavlja selekciju u sledećim slučajevima : 

1. Prilikom odabrira priplodnjaka za parenje kuje. Ako lovac poseduje kvalitetnu kuju sigurno da će pre ili kasnije potražiti i kvalitetnog priplodnjaka. Traženje kvalitetnog priplodnjaka je ozbiljan i nimalo lak posao. Treba napraviti uvid u poreklo priplodnjaka, ako je moguće videti mu roditelje, braću i sestre iz legla. Videti šta je davao prilikom ranijih parenja. Raspitati se o eventualnim naslednim bolestima skrivenim manama ovaj posao se obavlja posle pređenih više stotina kilometara upoređivanja rodovnika, fotografisanja pasa.

2. Prilikom odabira šteneta iz legla imamo dva momenta :
Kada kupujete štene podarzumeva se da ste se prethodno raspitali o roditeljima šteneta, o precima i da sebe dovedete u situaciju da prvi birate štene. Prvo se gleda kompletno leglo, da li je ujednačeno da nema bolesnih šetnaca, ako ima bilo kakvih indicija da je neko štene bolesno odustati od kupovine, zbog mogućnosti postojanja zaraze celog legla. 
Kada se iz legla koje ste odgojili birate štene podrazumeva se da ćete za sebe ostaviti ono koje prvo izađe iz kućice gde se okotilo. Ovo se pokazalo kao prilično dobar metod, praćenje prvo izašlog šteneta kasnije se ispostavlja da je to štene najživahnije i najvitalnije. Takođe je pokazivalo i najveću želju za teranjem divljači. Onaj pas koji do godinu dana ne krene da radi teško da će ikada proraditi kako treba. Takvog psa treba ukloniti i iz lova i iz odgoja.

ODGOJ ŠTENADI : Odgoj štenadi počinje još dok su u majčinom trbuhu. Kuju treba pravilno hraniti, vršiti zdravstveni nadzor i omogućiti da se bez uznemiravanja okoti. Kada štenci dođu na svet potrebno je pregledati leglo i odstraniti slabe jedinke ili one sa anomalijama. Kasnije u saradnji sa veterinarom, ide čišćenje od parazita, vakcinacija i revakcinacija. Dokazano je da se bolje paze kuplje nego poklonjena štenad. 

VASPITANjE i OBUKA PSA GONIČA : Prvo vaspitanje pa obuka. Šta je to vaspitanje goniča. Pravilno vaspitan gonič jeste pas koji sluša komande svog gospodara. Dolazi na poziv, pravilno se vodi, zna komnde sedi i lezi. Sve ovo se postiže sa malo truda i volje. Uvreženo mišljenje da su psi goniči tvrdoglavi i da se ne mogu naučiti ovim komandama ne stoji. Sve je nalovcu i njegovoj želji da se pas pravilno vaspita. Najgore od svega je ostaviti psa samog u lovištu i moliti boga da se živ vrati kući. Velika je greška psa ne sačekati jer može biti mnogo razloga zbog kojih on ne dolazi na upućrni apel. Možda je povređen, možda je daleko odgonio. Kada pas dođe treba se vidno obradovati, pomilovati ga i dati mu parče mesa jer životinje uglavnom razmišljaju stomakom osim u vreme parenja. 
Sa obukom se kreće od 4 do 5 mseci starosti. U početku se štenad na povodcu vodi kroz lovište i puštaju da trče kako bi upoznali teren i mirise. Kasnije se prelazi na opredeljeno obučavanje to jest puštanje na trag divljači na koju želimo da naučimo psa da goni. Koliko lovaca toliko i različitih načina obučavanja. Mišljenja sam da mladog psa treba obučavati samostalno bez prisustva drugih obučenih pasa koji bi mu odvlačili pažnju. Ako lovac daje prednost određenoj vrsti divljači on će kasnije obuku psa usmeriti na lov te vrste divljači.
Samo pravilno obučeni goniči su pravi pomoćnici u lovu. Takvi psi će svjim vlasnicima da priušte nezaboravne lovove i zadovoljstva.

BENELLI ETHOS - SAČMARICA GODINE PREMA ČASOPISU GUNS & AMMO

 Benellijeva sačmarica Ethos najbolja je sačmarica za 2014. godinu po izboru američkog časopisa Guns&Ammo. Časopis već 10 godina bira najbolje proizvode godine i to na temelju njihovih performansi, dugotrajnosti, pouzdanosti, cijene i dostupnosti.

Benellijeva sačmarica Ethos najbolja je sačmarica za 2014. godinu po izboru američkog časopisa Guns&Ammo. Časopis već 10 godina bira najbolje proizvode godine i to na temelju njihovih performansi, dugotrajnosti, pouzdanosti, cijene i dostupnosti.

Ethos označuje karakter, sustav vrijednosti i ponašanja specifičnih za određen narod ili kulturu – u ovom slučaju riječ je o vrijednostima i umijeću koje su utkane u proizvodnju Benellijeve puške. Ethos je vrhunac Benellijevih inovacija, usavršavanja i dizajna koji su napravljeni oko srži najpouzdanijeg načina rada pušaka sačmarica – Inertia Driven sistema koji je pouzdan, jednostavan, čvrst, čist i ne zahtjeva puno održavanja.

Ethos je napravljena na novoj platformi koja sjedinjuje oblik i funkciju za poboljšanu ergonomičnost. Tu je i patentirani Progressive Comfort sustav za smanjivanje snage trzaja a nalazi se u kundaku napravljenom od najkvalitetnijeg oraha. Novost je i mogućnost mijenjanja pojačanja na cijevima, koja su kod Ethosice napravljena od karbona. Mijenjati se mogu i nišani.

Ethos još ima i Easy locking sustav, Crio sustav za ujednačenu gustoću posipa i čišće cijevi, brže i lakše punjenje čak i najlakših naboja (7/8 unce), te jednostavnije i efikasnije rastavljanje. Dolazi u kalibru 12 gauge, s kapacitetom spremnika 4+1. Dužina sačamrice je 120 – 125 cm a težina oko 3 kg.

Prema ekipi koja je testirala sačmaricu riječ je o „jednoj od najklasičnijih ali i tehnološki najnaprednijih sačmarica koje su ikada testirane“

SRPSKI TROBOJNI GONIČ

Kratak historijat: Poreklo Srpskog trobojnog goniča je slično drugim goničima na Balkanu. Tokom 1946. je diskutovano da li je ovo samostalna rasa ili se radi samo o varijetetu Srpskog goniča. Zaključeno je da se radi o samostalnoj rasi i napravljen je prvi standard. Na međunarodnoj izložbi pasa u Beogradu 7. i 8. juna 1950. zvanično su prikazani ovi psi a FCI je 25.07.1961. zvanično priznao rasu i objavio standard. 

Opšti izgled: Srednje velik, snažnog tela temperamentan, živahan i energičan. 

Karakter: Privržen, ljubak, živahan, pouzdan, veoma izdržljiv .

Glava: Duguljasta i uska. Gornje linije lobanje i njuške međusobno su divergentne. Lobanja posmatrano od napred i sa strane blago zaobljena. Čeona brazda izražena. Potiljna kvrga je slabo razvijena. Rastojanje između korena ušiju odgovara dužini od stopa do potiljne kvrge. Nadočni lukovi slabo izraženi. Stop je slabo izražen. Nosna pečurka dobro razvijena, uvek crna. Njuška klinasta, kraća je od lobanje. Poželjan odnos dužine njuške i lobanje je 8,5:10. Kontinuirano se sužava od stopa do nosne pečurke. Nosnik je ravan. Postrane linije njuške međusobno strme jedna ka drugoj (konvergentne).. Uši su visoko usađene srednje duge i široke, dobro priležu uz obraze, viseće srednje širine, vrh uva je blago ovalan, pre su tanke nego debele. 


Tijelo: Pravougaono. Dužina je za oko 10 % veća od visine grebena. Gornja linija je ravna, greben slabo izražen, leđa dobro mišićava, ravna snažna i duga, slabine dobro mišićave približno duge kao i sapi. Sapi blago kose prema horizontali zaklapaju ugao od 20 -25 stepeni, široke i dobro mišićave. Grudi su snažne približno 50% visine grebena. Obim grudi je 20% veći od visine grebena. Zaobljeni vrh grudne kosti neupadljivo je istaknut. 

Dlaka: Kratka,bujna i sjajna, nešto deblja dobro polegla po celom telu. Podlaka je prilično dobro razvijena. Na zadnjim rubovima butina i donjoj strani repa dlaka je neznatno duža. 

Ekstremiteti: Prednje noge su snažne ravne i dobro mišićave, paralelno su postavljene. Lopatica je približno iste dužine kao i nadlaktica, mišićava snažna, dobro povezana sa telom. Sa horizontalom zaklapa ugao od 45-50 stepeni. Nadlaktica dobro uz telo priležuća, snažna mišićava približno iste dužine kao i lopatica. Sa horizontalom zaklapa ugao od 45-55 stepeni. Lakat dobro prileže uz telo, čvrst. Rastojanje od zemlje do lakta približno je 50% visine grebena. Podlaktica je ravna, jaka, dobro mišićava. Šaplje čvrsto. Došaplje snažno i blago iskošeno do 15 stepeni ka vertikali. Šape mačije sa snažnim, usko međusobno priležućim prstima. Otporni nokti prvenstveno tamno obojeni. Tamno obojeni jastučići dobro su razvijeni. Zadnje noge su snažne ravne dobro mišićave, paralelne su. Butina je snažna dobro mišićava i ravna.



Boja: Osnovna boja je zasićeno crvena ili lisičije crvena, sa crnim plaštom ili sedlom. Crna boja može da dopire do glave i tada na slepoočnicama pravi crne oznake. Na grudima je dozvoljena belina koja se može protezati unazad do kraja grudne kosti kao i na stomak i unutrašnje strane zadnjih nogu. Donje polovine nogu kao i vrh repa moraju biti beli. Beline ne treba da zauzimaju više od 1/3 površine tela. 

Veličina: Za mužjake 45 - 55 cm. Idealno 51cm. Za ženke 44 - 54 cm idealno 49 cm. 

• Porodica: Goniči
• Zemlja porijekla: Srbija
• Prosječna veličina mužjaka: Visina: 45-50 cm
Težina: 20-25 kg
• Prosečna veličina ženke: Visina: Nešto manja od mužjaka
Težina: Nešto lakša od mužjaka
• Drugi naziv: Jugoslovenski gonič
• Životni vijek: 12 - 15 godina

ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ

Istarski kratkodlaki gonič veoma je stara pseća pasmina iz Hrvatske. Lovački je pas iz skupine goniča. Pasmina je dobila ime po hrvatskom poluotoku Istri.

Smatra ih se najstarijom pasminom u Hrvatskoj i balkanskom susjedstvu.Zahtjevi za standardizacijom su još iz 1924.. 1949. ga je priznao FCI, a standard je objavljen tek 1973. godine. Raspadom SFRJ je postojala borba između Hrvatske i Slovenije za priznanjem domicilnosti pasmine. Naposljetku je na sjednici Glavne skupštine Svjetske kinološke organizacije (FCI) 30. svibnja 1999. priznat za hrvatsku pasminu.

Najraširenija je od svih hrvatskih pasmina. Najviše je rasprostranjen u hrvatskom krškom priobalju i bližem gorskom zaleđu, od Savudrijske vale do Prevlake. Pasmina je popularna među lovcima i u sjevernoj Italiji i u Sloveniji.

Pogodan je za lov na krškom terenu. Koristi ga se u lovu na lisice, zečeve, divlje svinje i razne kraške kokoške (jarebice, prepelice, fazane...).

Vrlo je veseo i razigran pas. Odan je svojoj obitelji i voli ljudsko društvo. Srednje je veličine. Pun je energije i otvoren. Traži mnogo kretanja i obilno se linja te mu zimi može biti hladno.

Po osobinama je srodnik psu dalmatincu, posavskom goniču i starohrvatskom hrtu.

Srodnost dalmatinskog psa i istarskog kratkodlakog goniča je dokazana i veterinarskim istraživanjima : velika podudarnost fizioloških vrijednosti koncentracije mokraćne kiseline kod obiju pasmina, kao i vrlo slične genetske formule za boju, čime se dokazalo zajedničko podrijetlo obiju pasmina.

Srodnost sa posavskim goničem je u svom radu iz 1949. dokazivao poznati slovenski stručnjak za pse dr Ivan Lovrenčič, gdje je napisao da pored istarskih goniča postoji još nekoliko vrsta goniča u Istri koje izgledom podsjećaju na posavskog goniča.

Bliske srodne, ali nepriznate podpasmine su žuti istarski jednobojni kratkodlaki gonič i mali istarski kratkodlaki gonič.

Visina: 46cm - 58cm

Težina: 16kg - 24kg

Zemlja porijekla: Hrvatska

Skupina: Psi tragači, goniči

Životni vijek: 10-15 god

ZAKONSKE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA LOVAČKE PSE

Zakonom o lovstvu je definisano da se u lovu smiju koristiti isključivo čistokrvni lovački psi sa položenim ispitom urođenih osobina, potrebnim ispitom u radu propisanim za svaku pasminu pojedinačno koji posjeduje rodni list jedne od članica Međunarodne kinološke federacije (FCI) i koji imaju pozitivnu ocjenu u obliku (eksterijeru). Dakle, čistokrvni lovački psi su svi psi koji udovoljavaju potrebama za lov i posjeduju zvanični “Rodovnik” izdan od jedne od članica Međunarodne kinološke federacije (FCI).

Rodovnike za pse u Federaciji Bosne i Hercegovine izdaju kinološki savezi - kao ovlašćeni članovi Međunarodne kinološke federacije (FCI), na osnovu zvaničnih podataka o porijeklu pasa, a dopunjavaju ih na osnovu pozitivne ocjene dobijene na zvanično organizovanoj smotri ili izložbi za ocjenu oblika (eksterijeru) pasa i pozitivne ocjene na organizovanom ispitu urođenih osobina
pojedinih pasmina pasa.

Kinološki savezi u Federaciji izdaju rodovnik kojim se dokazuje čistokrvnost i pasminska pripadnost, propisuju uslove za ispit urođenih osobina i svaki pojedini radni ispit, te izdaju certifikat za položene radne ispite. Nerasnim psima smatraju se psi koji nisu registrirani kod nadležne kinološke organizacije i koji nemaju odgovarajuć i rodovnik.

Napominjemo da je Zakonom o lovstvu utvrđeno da je zabranjeno sa psima proganjati divljač izvan terena ograđenog za trening u vremenu od 5. januara do 31. jula.
Međutim, izuzetno radi uvježbavanja za obavljanje određenih radnji u lovu, mladi lovački psi mogu učestvovati u lovu i bez položenog ispita urođenih osobina do navršenih 18 mjeseci života.

BROJ LOVAČKIH PASA ZA LOV DIVLJAČI

Lov sitne divljači čije tehnike lova zahtijevaju lovačkog psa ne može se započeti i obavljati bez lovačkog psa.Grupni lov divljači čije tehnike lova zahtijevaju lovačkog psa ne može se započeti i obavljati ako u njemu ne učestvuje najmanje jedan lovački pas na pet učesnika. 

UPOTREBA PASA

Sitna divljač se lovi lovačkim psima ptičarima, dizačima i donosačima divljači, terijerima i jazavčarima koji imaju položen ispit urođenih osobina. Lovačkim psima goničima s položenim ispitom urođenih osobina dopušteno je loviti divlju svinju, zeca, divljeg kunića, lisicu, čaglja, divlju mačku, kune i tvora. Terijerima i jazavčarima s položenim ispitom urođenih osobina dopušten je lov jamarenjem uz iskapanje. 

 U svakom lovu, pojedinačnom ili grupnom, u kojem je propisana upotreba lovačkih pasa u skladu sa Zakonom o lovstvu moraju biti osigurane pasmine i broj pasa prema odredbama pravilnika.

 Vlasnik i vodič lovačkog psa dužni su na zahtjev ovlaštenih lica predočiti svu potrebnu dokumentaciju za lovačke pse.

ISPIT UROĐENIH OSOBINA I RADNI ISPIT

Ispit urođenih osobina kao i ispit u radu na krvnom tragu za lovačke pse polaže se na osnovu pravilnika kinoloških saveza, u skladu s propisima Međunarodne kinološke federacije. Na osnovu položenog ispita lovačkog psa Kinološki savezi Federacije BiH izdaju se uvjerenja u skladu sa propisima Međunarodne kinološke federacije.
Zakonom o lovstvu je utvrđeno da se pasmine lovačkih pasa koje se najčešće upotrebljavaju u lovu u Federaciji Bosne i Hercegovine razvrstavaju prema slijedećim grupama:

• TERIJERI,
• JAZAVČARI,
• GONIČI,
• KRVOSLJEDNICI,
• PTIČARI,
• DONOSAČI DIVLJAČI,

NJEMAČKI LOVNI TERIJER-NLT

Njemački lovni terijer je pas koji služi kao pomoćnik u lovu, što mu je urodjena osobina.To je mali kompaktan pas, crne boje sa paleži , a kada je riječ o lovu, koristi se za sitnu divljač, za lov pod jamama ali i kao tragač za ranjenom divljači.

Karakteristike – Njemački lovni terijer

Njemački lovni terijer može biti oštrodlaki, dugodlaki i kratkodlaki. varijanti. Ima pljosnatu glavu i snažnu crnu ili smedju njušku. Oči su mu odlučnog pogleda, a uši imaju oblik slova V i velike su , nagnute napred.

Rep je kratak i jak, a dlaka ravna, debela, tvrda i duga, dok je kod kratkodlakog lovnog terijera čvrsta i debela.

Boja

Boja ovog terijera je crna, crno siva , a može biti i braon boje sa svijetlijim oznakama.

Veličina

Visina njemačkog lovnog terijera je do 40 cm, težina do 10 kilograma. Ovaj pas može doživeti visoku starost. Robustan je i otporan pas.

Karakter i narav

Ova njemačka pasmina nastala je ukrštanjem različitih engleskih kratkodlakih i oštrodlakih terijera a započelo se sa staroengleskim “brokenhair” terijerom. Osnova njegovog karaktera je takva da je dobijen pas koji svojom srditošću uništava štetočine. 

Veoma su inteligentni psi, voljni da uče, a vrlo su sposobni za bilo kakav rad. Stalno su u pokretu i sa njima treba dosta raditi, i omogućiti im dosta trčanja i šetnji po šumi.

Ako je dobro odgojen, biće savršen pas u lovu, a u dvorištu kod kuće – velika maza. Ali, ako ima propusta u odgoju može postati najgori “ubica” ostalih životinja.

To su zaista “jaki” terijeri kojima nije nikakav problem da se sukobe na primer sa veprom od 200 kg. Nažalost, mnogi terijeri u takvim sukobima ginu i zato ih neki lovci bezosećajno nazivaju “potrošnom robom” .

U lovu na lisice i jazavce po tunelima, pokazuje ozuzetnu oštrinu, jak nepokolebljiv snažan temperament, i opreznost pri lovu na krupnu divljač.

Dresura – Njemački lovni terijer

Njemački lovni terijer je pas koji može imati samo jednog gospodara. Iskustva lovaca kažu da će ovaj pas svog gospodara bespogovorno slušati, izvršavati naredbe, a ako je dobro i na vrene socijalizovan i dresiran posebnim metodama za lovačke pse, idealan je izbor za pomoć pri lovu i na krupnu i na sitnu divljač.

Što se tiče obuke, Potrebno je krenuti sa vežbama donošenja loptica kao aport, a kasnije se kreće sa pravom obukom.

Bilo bi dobro da, ako u dvorištu čuvate kokoške, ili ovce, da ga naučite šta je lovina a šta nije jer se u lovu često dešava da u gonjenju počne da juri tuđe ovce i domaće životinje i tu nastaje ogroman problem.

Parenje

Kuja njemačkog lovnog terijera, kao i svi psi, uglavnom ima teranje dva puta godišnje, a parenje se preporučuje nakon drugog teranja.

Ishrana

Dok je još štene, najbolje je njemačkog lovnog terijera hraniti kvalitetnim granulama za mlade. Stavite ih u toplu vodu i sačekajte desetak minuta. Sa 4 meseca, dovoljno je hranjenje 3 puta dnevno, dva puta dnevno sa šest, sedam meseci, a nakon navršene godine života, pas treba da ima jedan obrok dnevno.

Poželjno je da uvedete rižu 2 puta nedeljno,koju ćete skuhati i na taj način ćete svom drugu u lovu obezbediti koristan i kvalitetan sastojak njegove ishrane.

EPANJEL BRETON

Epanjel breton - Odavno poznat, ovaj mali regionalni pas, rodio se na bretanjskom granitu. Prilikom boravka britanskih lovaca u Bretanji u 19. vijeku, bio je ukrštan sa engleskim seterima, poenterima i špringer španijelima.

Ovo, u početku slučajno ukrštanje, oko 1900. godine počelo je da se obavlja namjerno, posebno sa engleskim seterom. Ono je fizičkoj građi epanjela dalo stil i eleganciju, a lovačkim kvalitetima dodalo čvrsto markiranje. Selekcija je zatim rađena unutar rase, a njene odlike fiksirane su oko 1950. godine.

Savršeni pomoćnik lovaca, epanjel breton je pravi ptičar, koji takođe veoma dobro donosi divljač iz vode zahvaljujući izuzetnoj osjetljivosti njuha. Inteligentan je i lako se obučava. Vatren je i neumoran, efikasan na svim terenima, u lovu na sve vrste divljači, kako pernate tako i dlakave, kao i u hajkama.

Zbog ovih višestrukih vrijednosti i velike živosti, veoma je cijenjen i može se porediti sa najboljim stranim rasama. Pošto nije mnogo visok ni glomazan epanjel breton je veoma je praktičan za lov, o čemu govori i deviza udruženja ljubitelja ove rase koja glasi: "Maksimum kvaliteta u minimalnoj zapremini".Ovaj sportski pas se, međutim, rado prilagođava životu u stanu. Veseo je i simpatičan saputnik. Kao i ostali ptičari, zahtijeva redovnu fizičku aktivnost. Epanjel breton je druga pasmina u Francuskoj po brojnosti i jedan od rijetkih francuskih pasa koji je postigao uspijeh u inostranstvu, posebno u Sjedinjenim Državama.

Zdepast ali elegantan, epanjel breton ima zaobljenu glavu sa pravim nosnikom, izraženim čeonim usekom i nosem tamnijim od boje dlake. Oči su boje tamnog ćilibara, u skladu sa bojom dlake, a pogled im je istovremeno nježan i izražajan.

Visoko postavljene uši su kratke, blago zaobljene i ukrašene talasastom dlakom. Vrat je srednje dugačak, dobro ograničen od plećki, bez podbradka. Prednje noge su prave, tanke i mišićave. Grudni koš je dubok, leđa kratka, a slabine male, široke i čvrste. Sapi su blago izbačene, a bokovi dobro podignuti. Rep je uvijek kratak a često ga nema. Dlaka je glatka, blago talasasta, a može biti dvobojna: bijele i narandžaste, bijele i braon ili bele i crne boje ili trobojna: bijela, crna i crvenkasta ili melirana.

• Porodica: Ptičari
• Zemlja porijekla: Francuska
• Prosječna veličina mužjaka: Visina: 44-53 cm
Težina: 13,6-18,1 kg
• Prosječna veličina ženke: Visina: 41-51 cm
Težina: Nešto lakša od mužjaka
• Drugi naziv: Britani španijel
• Životni vijek: 12 - 14 godina

ALPSKI BRAK-JAZAVČAR

Alpski brak-jazavčar kratkonogi je lovački pas uzgojen u austrijskim Alpama. Pasmina je poznata još od davnina, a ime je dobila zbog grade tijela, koja je negdje na sredini između goniča (brakirca) i jazavčara. Međutim, većina kinoloških istraživača smatra da alpski brak-jazavčar nije nastao križanjem pasmina, nego daje uzgojen od autohtonih austrijskih goniča. 

Tijelo alpskog brak-jazavčara oblikom i veličinom nalikuje tijelu goniča, a pasminska su osobitost kratke, potpuno ravne i izrazito koščate prednje noge te upadljivo snažan prsni koš. Najčešće je tamnojelenje crvene boje ili crne boje s paležom.

Nakon Drugog svjetskog rata uzgoj brak- jazavčara znatno se povećava, i u Austriji, i okolnim zemljama. Sve više lovaca spoznaje pravu vrijednost te pasmine i odlučuje se za nju. 

Rasprostranjen po srednjoj Europi: Međunarodna kinološka organizacija (FCI) od prvog dana priznaje brakjazavčara kao njemačku pasminu, a u jedinstvenom standardu spominju se razlike u boji i visini između alpsko-rudarsko-brdskog te vestfalskog brak-jazavčara. Tako je vestfalski brak­ jazavčar opisan kao nešto niži, crvene do žute boje s crnim sedlom ili plaštem te bijelim oznakama goniča (lisa, gubica, ovrat nik, prsa, noge i vrh repa). Godine 1975. austrijski je Klub preko nacionalnog kinološkog saveza podnio zahtjev za priznanje pasmine Austriji. Zahtjev je obrazložen time da potječe iz alpskih po druga Austrije te daje sjedište Kluba od osnutka na području Austrije. 

Iste godine Međunarodna kinološka organizacija (FCI) prihvatila je taj zahtjev te "razdijelila" brak-jazavčare na dvije zasebne pasmine. Alpski brak-jazavčar priznat je tako kao austrijska pasmina (FCI standard broj 254), dok je vest- falski brak-jazavčar zadržao Njemačku kao zemlju podrijetla (FCI standard broj 100).

Alpski je brakjazavčar ponajprije gonič, koji neumorno i temeljito traga, a potom goni glasno i smireno. Po boji glasa može se nepogrešivo zaključiti koju divljač trenutno goni. Doduše on goni nešto polakše i kraće od dugonogih goniča, ali zato vrlo uporno i odlučno. Goni zeca, lisicu, čaglja i jazavca, a zbog svoje visine može ulaziti i u veće lisičje ili jazavčeve jame. Premda se to po izgledu ne bi moglo zaključiti, nevjerojatno je spretan i nemilosrdan u borbi s tim grabežljivcima. 

Zbog svoje hrabrosti i oštrine osobito se istaknuo u lovu na divlje svinje. Sporije najprije svrstala alpskog brakjazavčara u VI. skupinu, 1. podskupinu, i to među goniče maloga rasta. Međutim, 1991. godine prebačen je unutar iste skupine u 2. podskupinu krvosljednika, pokraj hanoverskog i bavarskog krvosljednika.

Danas je alpski brak-jazavčar veoma rasprostranjen lovački pas po cijeloj srednjoj Europi, a osobito u Austriji, Njemačkoj, češkoj, Slovačkoj i Sloveniji. Ima ga također u Italiji, Švicarskoj, Norveškoj, Švedskoj, a i u nekim drugim europskim državama.

U nas je brak-jazavčar u početku vrlo teško prodirao, ali zahvaljujući svojim iznimnim radnim sposobnostima sve se više širio i potiskivao dugonoge goniče. Tako je u 1992. godini po broju okoćenih štenaca nadmašio sve pasmine goniča u Hrvatskoj. Deset godina poslije preuzeo je titulu najbrojnije lovačke pasmine, s gotovo tisuću štenaca godišnje koji su upisani u rodovnu knjigu Hrvatskog kinološkog saveza.

Proslavio se zahvaljujući divljim svinjama: Alpski brakjazavčar izniman je lovački pas s odličnim nosom i jako izraženom lovačkom strasti. To je poslušan, pametan i nadasve razuman pas. Veoma je izdržljiv, gonjenje crne divljači daje posebnu draž toj vrsti lova. Naime, divljač se češće zaustavlja, a alpski brakjazavčar ju uporno i glasno napada, čekajući lovčev dolazak. Premda je neustrašiv u "sudaru" s divljom svinjom, ipak je krajnje oprezan i racionalan te stradava puno manje od drugih pasmina kojima se koristi u takvu lovu. Iz svih tih razloga mnogi ga s pravom stavljaju na prvo mjesto među "svinjarima".

Sve više potiskuje dugonoge goniče: Zbog izvrsna njuha alpski brak-jazavčar sve više služi kao krvosljednik. Manji je i okretniji od drugih krvosljednika pa je pogodni ji za rad na dugom povodniku. Za praćenje krvnog traga i oblajavanje mrtve divljači treba ga posebno školovati. Međutim, on vrlo lako uči i za kratko vrijeme razumije mnoge naredbe potrebne u lovu.

Bez poteškoća se može naučiti opozivu za gonjenje, a također se vrlo lako odvikne od gonjenja jelenske, srneće ili muflonske divljači. Upravo je zbog toga osobito cijenjen u nizinskim lovištima naseljenom krupnom divljači, gdje uporaba dugonogih goniča zaista nije moguća. Stoga nije čudno što je u nekim područjima alpski brak- jazavčar potpuno potisnuo naše autohtone i druge dugonoge goniče.

Također se alpski brak-jazavčar može naučiti da donosi odstrijeljenu sitnu pernatu divljač, pa čak i iz duboke vode.

Najbolji smještaj za brakjazavčara svakako je ograđeno dvorište s odgovarajućom kućicom, ali i prostrani je boks veoma prihvatljivo rješenje. U isto je vrijeme i oštar pas čuvar, uvijek budan i oprezan.

Njegova kratka i glatka dlaka veoma je zahvalna za održavanje. Preporučuje se tek povremeno četkanje čvrstom četkom, a kupanje s blagim sredstvima samo ako je to baš nužno. Prehrana vlasnicima nije nikakav problem. Odrastao pas teži između 15 i 18 kilograma. Pasmina gotovo da i nema većih zdravstvenih poteškoća, a životni vijek tra­je oko 12 godina.

STEYR MANNLICHER CL II SX 30-06 LINIJA RISANICA

Steyr Mannlicher, legendarni proizvođač oružja iz grada Steyra u Austriji, osnovan 1864.g. , upotpunio je svoju kolekciju lovačkog oružja sa još jednom linijom – CL II SX.

Pouzdanost, sigurnost, preciznost, kvaliteta i udobnost krase sve puške koje dolaze iz Steyr Mannlichera, pa tako i puške ove linije. Posebnost ove linije je što su risanice napravljene dijelom od sintetičkih materijala – SMC karbonskih vlakana, koji bitno smanjuju termalnu ekspanziju u svim smjerovima, utječu i na čvrstoću i stabilnost puške, te smanjuju težinu puške. Tu su još i dodaci od polimera koji garantiraju dobar hvat i u lošim vremenskim uvjetima, dok ih aluminij čini laganima i otpornima na udarce.

Od tehnikalija vrijedi spomenuti SBS (safe bolt system) i OBP (optimized barrel profile) koji garantira visoku preciznost prilikom upućivanja pogotka.

CL II SX linija sastoji se od nekoliko modela, a ovdje navodimo i kalibre:

• STEYR MANNLICHER CL II SX Mountain: .243 Win., 6,5x55 SE, .270 Win., 7x64, 7mm-08 Rem., .308 Win., .30-06 Spr., 8x57 JS, 9,3x62
• STEYR MANNLICHER CL II SX Light: .243 Win., .270 Win., 7x64, .308 Win., .30-06 Spr.
• STEYR MANNLICHER CL II Semi Weight: .308 Win., .30-06 Spr., 7x64, 8x57 JS, 9,3x62
• STEYR MANNLICHER CL II Stainless: 243 Win., .308 Win., 7mm-08 Rem., .270 Win., .30-06 Spr., 6,5x55 SE, .300 Win. Mag., 7mm Rem. Mag., .270 WSM, .300 WSM
• STEYR MANNLICHER CL II Halfstock: .243 Win., 6,5x55 SE, .270 Win., 7x64, .30-06 Spr., .308 Win., 8x57 JS, 9,3x62

Sve risanice imaju kapacitet spremnika od 4 metka, mekan ali siguran obarač, duljinu od oko 106 do 111 cm i težinu od 2.8 do 3.5 kg.

Vrijedi spomenuti da puške iz ove linije možete kupiti kod Ritoše po posebnim cijenama.

POSAVSKI GONIČ

Posavski gonič je pas koji je veoma cijenjen na prostorima bivše Jugoslavije, i dugo je bio relativno nepoznat gonič van tog prostora. Porijeklo vodi iz Hrvatske. To je zapravo rijetka hrvatska rasa lovačkog psa koja se uzgaja još od 16. vijeka na prostoru Posavine. Ovi psi su prvi put prikazani na izložbama pasa 1924. godine .

Osnovne karakteristike posavskog goniča

Brz je i neumoran čak i na brdovitim terenima, ima dobar njuh i iskustva lovaca kažu da je vrlo siguran i pouzdan kada ga povedete u lov. Njegove osobine oslikavaju dinamičnog i poslušnog psa koji se koristi  uglavnom na lov na zečeve i jelene. Posavski gonič je pas vrlo čvrste građe sa duguljastom glavom.Uši su mu zaobljene i vise.

Ima poludugu dlaku koja je oštra i gusta. Boja ovog goniča može biti od žuto-smeđe do riđe-smeđe sa malo bijele nijanse na grudnom košu ili šapama.

Narav i karakter posavskog goniča

Ovaj pas je veoma privržen gazdi. Odan je, inteligentan i pouzdan.

Veličina i dimenzije posavskog goniča

Prosječna visina mužjaka je od 46-58 cm, a težina oko 25 kilograma.

Ženka je nešto niža i lakša u odnosu na mužjaka. Prosječan životni vijek posavskog goniča je 12 godina.

Dresura i posavski gonič

 Iako je smirenog temperamenta, prilično je živahan i pri gonjenju nije trom. U lovu se koristi se isključivo čulom mirisa. Dok goni nikada ne gubi kontakt sa lovcem ma koliko se daleko nalazio.

Dnevna vježba mu je jako važna jer će u suprotnom postati destruktivan. Zato krenite sa dresurom i socijalizacijom na vrijeme, i dobićete savršeno poslušnog psa.

Održavanje i njega

Posavski gonič zahtjeva i veći životni prostor. I imajući u vidu njegov temperamnt ovi psi se ne čuvaju u stanu jer mu je potreban stalni prostup otvorenom prostoru.

Za održavanje krzna nije potrebno mnogo vremena ni truda. Ovaj pas ima dlaku koja se lako održava i za koju je dovoljno da je redovno četkate mekom četkom uz skidanje mrtve dlake. 

Ishrana posavskog goniča

Teoretski bi psi dnevno trebalo da dobiju samo jedan obrok, ali u praksi vlasnici često dodaju još po neki – manji. Glavni obrok najbolje je dati u ranim popodnevnim satima kako bi pas do večeri izlučio višak tečnosti odnosno urin, i da bi tokom noći probavio jelo i tako se do ujutru očistio.

Pošto psi imaju snažan osjećaj za red, bilo bi poželjno da ga hranite svakog dana u isto vrijeme.

Parenje posavskog goniča

Ako lovac posjeduje kvalitetnu kuju sigurno da će, kada za to dodje vrijeme, a to je preporučeno nakon drugog tjeranja ženke, potražiti i kvalitetnog priplodnjaka. Traženje kvalitetnog priplodnjaka je ozbiljan i težak posao jer je potrebno napraviti uvid u poreklo priplodnjaka, ako je moguće vidjeti njegove roditelje, braću i sestre iz legla. Poželjno je i informisati se o tome kakav je rezultata mužjak davao prilikom ranijih parenja. Obavezno se raspitajte o eventualnim nasljednim bolestima i skrivenim manama. Ženka je u tjeranju dva puta godišnje.

Bolesti posavskog goniča

Češći zdravstveni problem posavskog goniča je dislokacija koljena,a rjeđi zdravstveni problemi su epilepsija i hipotireoza.Povremeno se mogu desiti i problemi sa zubima.